Znate li što je najveća pogreška Hrvata? Zaboravljivost. Slabo sjećanje. Nitko na svijetu tako brzo i savršeno ne zaboravlja zloće što ih je netko počinio na Hrvatima kao oni sami.

Usne mogu reći sve što nikad nije osjetila duša ni pomislila misao.

Među đavlima treba uzeti đavolsko ruho.

Polagano, tiho, prilazio je k njoj, kleknuo i položio glavu u njezino krilo kao žeđom obnemogli pred vrčem bistre vode…

Srcu se ne da zapovijedati.

Dođi, primi zastavu. Ona je obraz naš, čast naša, slava naša, govor našeg srca, poklik naših pravica, sunce naše slobode. Dok je u našim rukama, dotle smo svoji, slobodni i pravicom naoružani.

Ne boji se onaj čija je duša čista i onaj čija su djela pravda i pravica.

Bori se oružjem kojim te napadaju. Lukavost se izbija lukavošću.

Strahovito je živjeti razumnom čovjeku u ovo doba kad je zloća podivljala, a dobrota poludjela.

Savjest poštenih uvijek spava spokojno.

Što u ustima i u srcu, neka bude i na djelu. Samo od riječi i od srca još uvijek malo koristi.

Pravda ne da svoje djece, a svaki pravednik krvno je čedo pravednosti.

Svakog dušmanina lakše se riješiti i bolje s njime voditi borbu nego s domaćom izdajicom. Uvijek je bilo tako i ostat će. Lakše je baciti preko praga nasilnika koji ti provali u kuću nego onoga...

Tko se laća sile, nije u pravu.

Riječi nisu dokazi. Tko osjeća, zna dokazati i djelima.

Tko se odviše nada, mnogo gubi. Manje nade donosi više!

Od onog časa kad ste me vi počeli mrziti, ja sam vas počeo ljubiti. (…) Sav moj život od onog časa bio je prazan, nikad mi srce nije u ljubavi zadrhtalo, nikad propatilo, nikad žena...

Sreća mora doći. Sunce na nebu skrivaju oblaci i javljaju olujama da i ljudi strepe, ali (…) sunce je tamo iza oblaka! Ono mora izaći na čistinu. Mora, samo čekaj i vjeruj da dolazi…

Samo zlo mora da dršće. Tko je od vas čista srca, taj nema više straha u sebi ni od koga.

Dosta nam je bratskog zagrljaja u kojemu nikad nisi siguran da te brat neće zagušiti.

Badava se ne može ni u nebo. Svatko mora platiti nebesko blaženstvo na ovoj zemlji pitanjima i iskušenjima koje valja izdržati mučenički.

Ne postupaj kao rasipnik koji baca u vjetar blago jer ga ima previše, a kad je sve razasuto, tek onda spoznaje da nije posjedovao obično blago, nego velike dragocjenosti.

Moja je ljubav zaspala, da se ponovo probudi.

Dosta je u našoj zemlji rođeno slabića, mlitavaca, mekušaca. Dosta je slabih na volji, nestalnih na odlučnost, dosta je sramotno podatnih, izdajničko pohlepnih. Dosta ih je rođeno u našoj zemlji koji nemaju snage da budu...

Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (…) U njegovu dušu ulazi spokojnost,...

Ne uplići se u ono što te se ne tiče.

Zadana riječ nije batak kojemu se oglođe meso, a kost se baci psetu.

Valja cijeniti svaku i najsitniju žrtvu, svaku najmanju pobjedu i u neznatnim stvarima. Mnogo malih, sitnih pobjeda stvara jednu veliku kao što opeka stvara veliku zgradu.

Često smo obijesni, lakomisleni, površni prema sebi i drugima, ali kad se nađemo na rubu ponora, na rubu propasti, okom u oko s nedostojnosti koja nas zove da odlučimo, tada se probudi dobro i mi...

…ali ljubav u srcu – to je zvijezda gore na nebu. Skriva se u noći, ali utrnuti ne može…

Svaka gora, svako brdo, svako drvo, zna pripovijedati o našim hrabrim junacima što su ovuda padali, umirali i natapali svojom krvlju ovu grudu zemlje.

Nema prokletstva. Ima samo zlih i dobrih, ali zli su uvijek jači, iako ih je manje. Od jedne kapi žuči zagorčiš vrč čiste vode!

Jadna mudrost koja traga za vječnom mladošću, a nije ni pokušala tražiti dobrotu.

Nesreća hoće da progoni mene, ali ja ću progoniti nju. Ustrajno, do posljednjeg daha. Borio sam se s njom da te steknem, utući ću je da te mogu zadržati.” Siniša

Tko otovrenim očima gleda u život, taj svakog dana može vidjeti kako nevini prije ili kasnije dobivaju svoju zadovoljštinu.

Samo oni pobjeđuju koji ustraju

Najviše pozornosti treba posvetiti puku, a dosljedno tome njegovoj zemlji, iz koje sve proizlazi, u koju se sve vraća. Nazor manjine da je primila svoje privilegije po milosti Božjoj u svoju vlast jednako je apsurdan...

Vidim i slušam: oni koji doživljavaju sud, tuže se radi nevolje, a nikad se mislima ne vraćaju natrag u svoj život i ne razmišljaju što su sve i kome učinili zlo. Kad bi pošli natrag...

Tomo! Vi imate – suza? (…) -Recite zbog čega vas je snašla tolika bol da vam se srce rasplakalo? Trenutak šutnje, a onda on odvrati šapatom koji odaje teški napor: -Obeščašćujem vas time što sam...

Sve je iščezlo iz njegova osjećaja, samo je ostalo ono što ga veže s njome. Sav svijet nekud je nestao, samo je ona živa. Sve mu je mračno, samo njezine oči svijetle. Sve je crno,...

Laž u koju ljudi vjeruju isto je tako strahovita kao samo počinjeno djelo.

Ne, ne valja sprečavati da se sila razvagni. Neka bije. Neka udari. Pustite silnika da se sav utopi u svojem zlu. Neka se bijele ruke pretvore u grabežljive pandže da je ljudstvo prepozna. Pustite silu...

Ne spominjite uvijek to pomirenje. Nije to ništa drugo nego zamka za slijepe i slabe.

Gdje ima sloge, tu ima i slobode.

Patnje čeliče duhove kao mačevanje tijelo.

Klonuo je pored njezinih nogu kao pas pred nogama gospodara…

Oh, znao sam: gonilo me, ranjavalo, razdiralo srce. Kad bi pala tiha noć i zvijezde zatreperile na nebu, moje srce dolazilo bi tiho, pritajeno šuljajući se k meni, moleći me milost da budem dobar, da...

Ono u što se nepokolebljivo vjeruje već je početak živog čina.

Objede niču samo u plitkim, praznim, malim mozgovima ljudi čije su duše konačište svih podlosti i niskosti svijeta.

Gdje se biju rođena braća, tamo nema više doma.