the wonder of empty hands” (Bernanos), the great potential of the person on the street, whose radical dependence on God is no different from anyone else’s. He has no talent but that of his own...

[N]one of us drinks the chalice of our existence to the last drop. None of us is fully obedient. Each of us falls short of the human nature entrusted to us.

Sve Crkve stoje danas u našem postmodernom krajoliku poput stabala bez lišća.

Nije li u međuvremenu kršćanstvo što dalje to više gubilo tu osjetljivost za situaciju? Ono više ne najavljuje, ne naviješta, ono još samo ponavlja ono što jest pa ga onda iritira vlastita mjerodavnost koja nema...

We must learn to accept ourselves in the painful experiment of living. We must embrace the spiritual adventure of becoming human, moving through the many stages that lie between birth and death.

U kršćanstvu doduše poznajemo kultnu anamnezu; no imamo li – barem u začecima – doista anamnetičku kulturu koja kultski spomen muke povezuje s našim povijesnim iskustvima te tako sprječava da muka na koncu bude slavljena...

Potkraj Drugoga svjetskog rata izvukli su me iz škole i, kao šesnaestogodišnjaka, gurnuli u vojsku. Nakon kratke vojničke izobrazbe u würzburškim kasarnama došao sam na frontu koja se u to vrijeme već bila pomakla preko...

Trpljenje patnik nije ništa veliko ni uzvišeno; u svome korijenu ono je sve drugo samo ne solidarno trpljenje, ono nije naprosto znak ljubavi, nego je daleko više naznaka za to da se više ne može...

No mi kršćani upućeni smo po središtu našega Creda – ‘mučen pod Poncijem Pilatom’ – u povijest u kojoj je bilo razapinjanja i mučenja, u kojoj se plakalo i tako rijetko ljubilo. I nikakav od...

Molitveni jezik jedini je jezik u kojem nema jezičnih zabrana. Kako je već rečeno, on je obuhvatniji od jezika vjere koja je sigurna u samu sebe. U jeziku molitve može se naime reći i to...

Tko npr. formulira govor o Bogu Abrahamovu, Izakovu i Jakovljevu tako da se u njemu više ne čuje Jobov uzdisaj i tužaljka ‘Ta dokle još?’, taj se ne bavi teologijom nego mitologijom.

Towards the end of the Second World War, when I was sixteen years old, I was taken out of school and forced into the army. After a brief period of training at a base in...

Radi se mnogo više – i to isključivo – o pitanju kako uopće valja govoriti o Bogu pred neizmjernom poviješću trpljenja svijeta, ‘njegovoga’ svijeta. To je pitanje, kako ga ja vidim, glavno pitanje teologije; ona...

Pod kvazi-mitskim totalitetom tehničke racionalnosti prijeti nam inteligencija bez patosa, inteligencija kojoj nije potreban nikakav jezik koji ima svoj vlastiti smisao jer ionako sve funkcionira bez bilo kakvog proturječja; ta inteligencija ne zna za spomen...

Nismo li možda tijekom vremena tumačili kršćanstvo suviše isključivo kao religiju osjetljivu za grijeh te u skladu s tim premalo osjetljivu za trpljenje?

Odakle dolazi dojam da je Crkva lakše izlazila na kraj s krivcima-počiniteljima negoli s nedužnim žrtvama? Nije li naša kristologija toliko pretjerano determinirana soteriološki da više niti ne dopušta teodicejsko pitanje (na koje se niti...

Tema ‘Boga’ ne dispenzira teologa od njegove biografije. To ga razlikuje od stručnjaka koji se bavi znanošću o religiji.

Ljudsko pravo prekida pravo naroda, ljudsko pravo također prekida pravo kulture.

Očevidno je da ne postoji nikakav smisao povijesti koji bi se dao spasiti leđima okrenutim prema Auschwitzu niti postoji Bog kojemu se čovjek može klanjati leđa okrenutih prema Auschwitzu. Kao teološko-politička katastrofa Auschwitz ne ostavlja...